subota, 08.01.2011.
Paris, J'taime!
Uvijek se volim vratiti u grad diskretnog šarma, grad u kojem ti nikada ne može biti dosadno, grad koji će zadovoljiti čak i one s većim apetitom. Francuska prijestolnica me svaki put ostavi bez daha i koliko god vremena provela u njoj, uvijek ću naći barem jednu stvar ili mjesto koje još nisam posjetila.
(Moulin Rouge na Pigalu)
U ovom postu se neću previše osvrtati na povijest grada i povijesne činjenice zato jer mi se čini da je to sizifov posao. O Parizu je napisano mnogo knjiga, stoga ću opisati samo najzanimljivija mjesta koja sam imala prilike posjetiti ovaj put.
U Pariz sam stigla nekoliko dana prije proslave Nove godine. Putovala sam autobusom, a to nije bila najpametnija ideja. Do odredišta nam je trebalo više od 20 sati. Kad sam se smjestila krenula sam u obilazak grada.
Pariz je velik grad. Arhitektura grada datira još od davnih vremena. Šetati Parizom, čak i po najužem centru, predstavlja pravi pješački poduhvat. Štoviše, prošetati samo jednim muzejem ili dvorcem je posao od više sati. Danas Pariz ima dva miljuna stanovnika u užem centru, a računajući predgrađa čak desetak. Centar ima oblik puževe kućice, a sastavljen je od dvadesetak okruga s autonomnim oblicima vlasti.
Svi zaljubljenici u umjetnost u Parizu stvarno dođu na svoje. Široka paleta znamenitosti i različitih muzeja izvukla je i zadnje atome snage, ali nisam posustala. Pariz me ponovno fascinirao grandioznošću.
(Pogled na Eiffelov toranj sa Trocadero-a)
Eiffelov toranj, jedan od najprepoznatljivih simbola Pariza, posjetili smo prvi dan. Kolona turista u podnožju tornja duga je nekoliko stotina metara i čeka se dva sata kako bi se popelo na vrh. Toranj je sagrađen 1889. godine povodom svjetske izložbe koja se te godine održavala u Parizu.Visok je 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m. Toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu, a Eiffelov toranj je danas najviši u gradu. Drugi po visini u Parizu je Tour Montparnasse.
(Place de la Concorde)
Nakon Eiffelovog tornja metro nas je doveo do Champs-Élysées (Elizejske poljane). Prošetali smo se tom velikom avenijom koja je ujedno i shopping meka za sve shoppingoholičare. U podnožju avenije Elizejskih poljana, točno nasuprot Slavoluka pobjede nalazi se Place de la Concorde. Nekadašnji trg Luja XV, na kojem su se održavala javna pogubljenja danas krasi Egipatski obelisk – najstariji spomenik u Parizu, a umjesto zloglasnih giljotina turisti mogu uživati i provozati se na Grande Roue-u.
(Ja na Grande Roue-u)
Dan smo priveli kraju upravo na Place de la Concorde-u. Vratili smo se u hotel kako detaljno isplanirali sljedeći dan. .
Na Silvestrovo smo se ponovno vratili na Champs-Élysées. Na zapadnom kraju avenije nalazi se L' Arc de Triomphe (Slavoluk pobjede). Spomenik je podignut 1806. godine u čast borcima za Francusku, posebno onim iz Napoleonskih ratova. Ispod Slavoluka nalazi se Spomenik neznanom vojniku iz Prvog svjetskog rata.
(L'arc de Triomphe)
Ako želite upoznati najstariji dio Pariza, mjesto gdje je francuska prijestolnica osnovana, uputite se prema Île de la Cité. To je otočić u samom srcu grada, tik uz rijeku Seinu. Velebna građevina koja krasi otok je crkva Notre Dame - istinsko gotičko remek-djelo. Koliki značaj ova katedrala ima za grad dokazuje i Point zéro, glavna polazišna točka s koje se mjere udaljenosti prema svim ostalim francuskim destinacijama. Nalazi se na trgu ispred crkve.
(Notre Dame)
Nedaleko Notre Dame prostiru se ulice Latinske četvrti, poznate i kao sjedište College de Sorbonne, prestižnog sveučilišta. Prekrasni pogled iz Latinske četvrti dohvatit će Montmartre, u prošlosti dom brojnih vinograda, mlinova, ali i velikana poput Moneta, Renoira i Picassa. Danas je to najživopisnija četvrt , dom umjetnika. Poseban šarm daje joj grandiozna bijela bazilika Sacré-Coeur. Prelaskom na desnu obalu Seine, došla sam do centra Georges Pompidou, zgrade koja je svojom suvremenošću predstavljala pravi arhitektonski boom svog vremena. Nešto dalje je i Palais Royal, palača u kojoj se danas nalazi Državno ustavno vijeće. S druge strane ulice je Louvre, jedan od najpoznatijih svjetskih muzaja. Procjenjuje se da ga godišnje posjeti više od 8 milijuna ljudi, a u njemu se može pogledati i vjerojatno najkontroveznija i najzanimljivija slika današnjice, Mona Lisa. U muzej se ulazi kroz jednu od staklenih piramida, koje su i same postale zaštitnim znakom Louvrea. Postav ovog čuvenog muzeja toliko je bogat pa je veliki dio umjetnina prebačen u susjedni Musee d'Orsay.
(Le Louvre)
Navečer smo krenuli na vožnju brodom po Seini. Svjetla Pariza vidjela su se u vodu zamućene rijeke koja je mirno i tiho oslikavala prekrasni doživljaj.
(Ulaz na Bateaux Mouches)
(Obala Seine)
Zadnji dan proveli smo u Versaillesu, udaljenom 20 km od Pariza. Ovu rezidenciju francuskih kraljeva godišnje posjeti preko 9 milijuna turista. U povijesti je imao funkciju političkog i kulturnog sjedišta Europe. Započeo ga je graditi Louis XIII. 1624. godine. Dvorac je prepun predivnih slika, mramora i murala, a najimpresivnji dio je svakako Dvorana ogledala. Od 1833. Versailles je muzej, a od 1979. je na UNESCOvom popisu svjetske kulturne baštine.
(Ulaz u Versailles)
(Dvorana ogledala u Versaillesu)
(Soba kraljice Marie Antoinette)
Ponovno ću se vratiti u Pariz....
Objavljeno u 18:56 • Komentari (0) • Isprintaj • #
ponedjeljak, 27.12.2010.
Ima li boksu mjesta u kazalištu? Očito da... Garaža!
Ulaziš u kazalište. Bend svira u pozadini, glumci plešu polugoli uz povremeno ispijanje rakije. Ok, na prvu si misliš da nije tako loše. Sjedaš (ovaj put u drugi red) i moliš Boga da ti se nitko od polugolih ne obrati. Nina Violić uzima bocu s rakijom i kreće prema gledalištu. Prilazi djevojci u prvom redu i provjerava je li punoljetna. Pruža joj čašu i toči. Pomislila sam da sam došla u neku krčmu, a ne u kazalište... al' dobro, to je valjda to moderno poimanje teatra. Svjetla se konačno glase i igre počinju!
Ispreplitanje obiteljskog nasilja sa seksom, eksploatacija djece i socijalna zapuštenost pokušavaju nam dočarati vrlo blisku budućnost, iako metaforički govori o užasima tranzicijskih zemalja. Dječak Binat živi sa roditeljima u zabačenom selu i obitelj doslovno preživljava od njegovih gladijatorskih borbi. Negdje sam pročitala da je cijela glumačka ekipa s redateljem Ivicom Buljanom prošla tromjesečni trening borilačkih vještina. Smiješno izgleda kad jedna Doris Šarić Kukuljica stoji u ringu sa polugolim čovjekom, dok kraj njih Ksenija Marinković priča sama sa sobom. Suludo, nejasno i na momente nepovezivo. U jednom trenutku gllumac Goran Bogdan, kao od majke rođen, glumi psa i doslovno napada publiku u prvim redovima. Sve bi to bilo prihvatljivo i čovjek bi rekao "umjetnička sloboda" da u prvom redu nije sjedila djevojčica od desetak godina. Postavu predstave čine uglavnom glumci ZKM-ovog ansambla, ali i dečki iz grupe TBF. Čini mi se da je i jedina svijetla točka predstave upravo njihova muzika koju izvode između scena. Ubuduće, bilo bi dobro kad bi se samo toga i držali, jer nije svakome mjesto u kazalištu.
(u kazalištu je zabranjeno snimanje i fotografiranje, stoga sam sliku preuzela sa web-a)
Predstava je nastala prema romanu Zdenka Mesarića, a redatelj predstave je Ivica Buljan.
"Garaža" je realizirana kao hrvatsko-američka koprodukcija Zagrebačkog kazališta mladih i glasovitog njujorškog teatra LaMaMa. Praizvedba je bila u siječnju 2010. u New Yorku, a hrvatska premijera u veljači 2010. u Zagrebu.
Nisam sigurna kakve emocije ova predstava pokušava izvući iz gledatelja, ali u današnje vrijeme kad situacija u zemlji nije blistava, ljudi žele u slobodno vrijeme pogledati nešto ipak malo pozitivnije i veselije. Možda griješim, ali publici je dosta svakodnevnih crnjaka, za to nisu ni morali dolaziti u kazalište.
Sve je to krasno na papiru, ali ova je predstava školski primjer kako su PR stručnjaci izvrsno obavili svoj posao.
Objavljeno u 16:34 • Komentari (0) • Isprintaj • #
četvrtak, 16.12.2010.
Picasso: Sloboda i mir u Beču
Svi znamo tko je Pablo Picasso, pa ću za sada samo reći da je bio mirovni aktivist i komunist. Izmislio je bijelu grlicu, simbol mira koja se provlačila kroz mnoga djela njegovog opusa. Slikao ju je na platnu, crtao olovkom i izrađivao kipove... sve kako bi portretirao dvije misli: slobodu i mir. Sve to je dio izložbe "Picasso: sloboda i mir" koju sam imala prilike posjetiti u glavnom gradu Austrije - Beču. Izložba je do danas izazvala veliku pažnju zaljubljenika lika i djela ovog iznimnog umjetnika.
Djela su uglavnom Picassova prezentacija rata i mira koja je stvorio za vrijeme Hladnog rata. Picasso je veliki dio života proveo kao angažirani član komunističke partije, a stavove je pretočio u svoj opus. Gotovo sve slike prikazuju ga kao socijalno osvještenog umjetnika.
Lajtmotiv izložbe, osim što ona sažima uistinu veliki broj umjetnikovih remek djela je i - grlica. Picasso ju je dizajnirao i osmislio za "Svjetski mirovni kongres" 1949. godine koji se održavao upravo u Beču, te je ona ostala globalni simbol mira, nade i borbe protiv nasilja. Mnoge mirovne organizacije danas je koriste kao svoj logo ili simbol. Radovi nastali u ovom razdoblju, prije svega "Rat i mir", su se na Zapadu smatrali najneuspješnijim Picassovim djelima, dok je Istok kritizirao njegovu umjetnost koja nije odgovarala normama Komunističke partije SSSR-a, tj. socijalističkog realizma.
Španjolski slikar, keramičar, inovator i skulptor, općenito smatran najvećim umjetnikom 20. stoljeća, stvorio je više od 20.000 umjetničkih djela. Za vrijeme života Picasso je izlagao na bezbrojnim izložbama. Najneobičnija je bila svakako ona iz 1971. u Louvreu koja je priređena u čast njegova 90. rođendana. Prije njega nijedan živi umjetnik nije u Louvreu imao izložbu svojih djela. Jednom priliko je izjavio: "Slikarstvo je jače od mene. Ono me tjera da radim što god poželi."
Izložba se sastoji od 50 slika, 100 crteža i raznih pisama, publikacija, časopisa i novina. Djela su nastala između 1944. i 1973. godine. Među izloženim slikama su i "Rat", "Mir", "Masakar u Koreji", "Silovanje Sabine" i mnoge druge. Svi posjetitelji mogu pogledati i dva kraća filma o životu i radu Pabla Picassa.
Izložba je otovorena u bečkoj Albertini i može se pogledati do 16. siječnja 2011. godine.
(detalj s izložbe)
Objavljeno u 18:01 • Komentari (0) • Isprintaj • #
subota, 04.12.2010.
Dečki s juga zapalili Bolognu
Američki rock band Kings of Leon jučer je održao koncert u talijanskoj dvorani "FutureShow Station" nedaleko Bologne. Turneja "Come around sundown" nazvana po istoimenom petom studijskom albumu započela je u lipnju i dečki će na njoj održati preko 50 koncerata u Sjevernoj Americi i Europi. Kings of Leon još uvijek nismo imali prilike vidjeti u Hrvatskoj, što je i razlog zašto smo uzeli putovnicu i put pod noge via Bologna...
Kao predgrupa Kings of Leon nastupili su "Whigs", mladi američki rock band. Iako su "Whigs" na ovim prostorima potpuno nepoznati bend po reakcijama ljudi u dvorani moglo se zaključiti da su bili više nego zadovoljni onim što su čuli. Odsvirali su osam pjesama među kojima i nekoliko sa novog albuma koji se mogao kupiti na dan koncerta po promotivnoj cijeni. Šteta je što rijetko imamo priliku kao predgrupe poslušati tako kvalitetne bendove.
(Whigs)
"Dečki s juga" kako zovu sami sebe, na pozornicu su stupili sa gotovo sat vremena zakašnjenja. Svirku su započeli pjesmom "Crawl" sa prošlog albuma "Only by the Night". Dvorana je bila puna gotovo do zadnjeg mjesta, a talijanski fanovi su se još jednom pokazali kao jedni od najvatrenijih. Cijeli koncert su uglas pjevali sa Calebom Followillom, pa čak i u trenutku kad je usred pjesme došlo do tehničkih poteškoća. Koncert se prekinuo na nekoliko minuta, ali je vrlo brzo sve otklonjeno i svirka je nastavljena po planu. Uz starije dobro nam znane hitove poput " Use Somebody","On Call","Sex on fire","Closer" itd. dečki su nam predstavili i paletu novih pjesama, kao što su "The end","Radioactive" i "Pyro".
Iako je koncet obilovao baladama to se nije odrazilo na energiju publike. Određena doza "nabrijanosti" pratila je bend od prve pa sve do zadnje pjesme bisa. Interakcija s publikom je bila zadovoljavajuća, jer istini na volju rijetki su oni koji se potpuno predaju publici. Apetiti benda su na zadnjem albumu poprilično porasli što leži u činjenici da su sve nove pjesme rađene na takav način da dobro zvuče na stadionima i velikim pozornicama. "FuturShow Station" dvorana u kojoj se održao koncert velika je kao i zagrebačka Arena, tako da je doživljaj stadionskog koncerta ovaj put izostao, ali ni to nije pokvarilo ovaj uistinu jako dobar koncert.
(Use somebody)
Setlista:
1. Crawl
2. Molly's Chambers
3. Radioactive
4. Fans
5. Revelry
6. Mary
7. The Immortals
8. The Bucket
9. The End
10. No Money
11. Four Kicks
12. Notion
13. Pyro
14. On Call
15. Back Down South
16. Manhattan
17. Knocked Up
18. Use Somebody
Bis:
19. Closer
20. Sex on Fire
21. Black Thumbnail
Objavljeno u 18:03 • Komentari (0) • Isprintaj • #
nedjelja, 28.11.2010.
Simply Red na oproštajnoj turneji
U utorak su Simply Red u bečkoj Stadthalle održali još jedan koncert u okviru njihove oproštajne turneje "Fairwell tour". Ovo je bila posljednja prilika da se bend pogleda uživo jer su se nakon 25 godina karijere odlučili za zasluženu mirovinu. Bečka Stadthalle bila je puna gotovo do zadnjeg mjesta, a preko 13 tisuća ljudi u glas je pjevalo njihove velike uspješnice poput "Stars","If you don't know me by now","Holding Back the Years","Money's Too Tight (To Mention)","Something Got Me Started","Fairground","Sunrise","Say You Love Me" i mnoge druge.
(Mick Hucknall)
Bend je osnovan 1984. godine, a iako su se članovi mijenjali od albuma do albuma Simply Red je na koncertima razvio prepoznatljiv stil. Od prvog albuma "Picture book" izdanog 1985. godine "Simply Red" su do danas objavili ukupno dvanaest albuma i prodali preko 50 milijuna primjeraka diljem svijeta. Ubrajaju se u jedan od najznačajnijih britanskih bendova koji su obilježili pop kulturu.
Koncert je počeo sa pola sata zakašnjena, ali je publika to vrlo brzo zaboravila već prvim taktovima pjesme "Your Mirror". Frontmen i jedan od najboljih britanskih muških vokala Mick Hucknall nas je svojom energijom i izvrsnim vokalnim sposobnostima još jednom vratio u neka prijašnja vremena i 90'e. Ona malo starija publika prisjetila se svih hitova iz 80-ih koji su žarili i palili svjetskom glazbenom scenom. Gotovo cijeli koncert koji je trajao malo više od sat i pol publika je oduševljeno plesala i pjevala. Zanimljivo je primjetiti da je Simply Red jedan od onih rijetkih bendova koji uživo zvuče jednako kao i na CD-u. Bend je na ovoj turneji odsvirao sve svoje velike hitove, uglavnom balade i one romantične tematike. Aranžman nekih pjesama je djelomično promijenjen tj. moderniziran, kao i pjesma "Say you love me" za koju Hucknall kaže da je najbolja pjesma koju je ikada napisao.
(Simply Red @ Stadthalle,Beč)
Simply Red su se dostojno oprostili sa fanovima, iako su možda mogli odraditi malo duži koncert. Na bis su nažalost izašli samo jednom i odsvirali dvije zadnje pjesme "Something Got Me Started" i "If You Don’t Know Me By Now". Šteta da se tako dobar bend povukao sa glazbene scene, jer za današnje pojmove ako ih upoređujemo sa npr. The Rolling Stonesima, to je poprilično rano. Romantični Mick Hucknall najavio je solo projekte tako da je jedino što nam preostaje čekati i nadati se da ćemo ponovo čuti njegov čaroban glas.
(Simply Red - Stars)
(Simply Red - Say you love me)
Setlista:
1. Your Mirror
2. Thrill Me
3. So Not Over You
4. Night Nurse
5. Enough
6. Say You Love Me
7. For Your Babies
8. Holding Back The Years
9. Stars
10. It’s Only Love
11. Sunrise
12. Fake
13. Come To My Aid
14. The Right Thing
15. Ain’t That A Lot Of Love
16. Fairground
17. Money’s Too Tight (To Mention)
18. Something Got Me Started
19. If You Don’t Know Me By Now
Objavljeno u 22:43 • Komentari (0) • Isprintaj • #
četvrtak, 18.11.2010.
Cirkus? Da, Cirque du Soleil!
Najpoznatija kanadska umjetnička kolonija na svijetu, začetnici tzv. "Nouveau Cirque-a" - Cirque du Soleil jučer je po prvi put gostovala u Hrvatskoj sa predstavom "Saltimbanco". Preko 50 izvođača iz 20 zemalja u Hrvatskoj će se zadržati još tri dana jer su pred njima još četiri nastupa u zagrbačkoj Areni. Umjetnici su nastupili u devet različitih akrobatskih točaka koje su publiku oduševile. Svaka od njih zahtijeva izuzetan fizički napor i naprosto je nevjerojatno sa kakvom lakoćom pojedinci izvode akrobacije. Ovaj moderni cirkus je posjetitelje, bili oni djeca ili odrasli, ostavio uistinu očaranima. Uz vrhunski bend i izniman glas pjevačice, koji su glazbena podloga svim točkama, predstava prikazuje akrobatske figure kao što su dvostruki trapez, ljudsku piramidu, balansiranje, opiranje gravitaciji na kineskim štapovima...
Cirque du Soleil je trupa koja danas broji više od 4000 umjetnika. Pjevači, plesači, glazbenici, gimnastičari, ehničari, glumci... svi su oni dio šarenog svijeta cirkusa. Osnovani su 1984. godine, a sjedište tvrtke "Cirque du soleil" nalazi se u kanadskom Montrealu. Njihove performanse svaki tjedan u Las Vegasu pogleda preko 9000 ljudi. Oni su u pravom smislu riječi moderni putujući cirkus koji se ponekad nalazi i na turneji po nekoliko mjeseci. Istovremeno više trupa izvodi različite predstave, a najpoznatije su "Le Grand Tour du Cirque du Soleil","La Magie Continue", "We Reinvent the Circus","Nouvelle Expérience","Alegría","Varekai" i mnoge druge. Nakon što prođu zahtjevne audicije članovi svakodnevno naporno treniraju spretnost i koordinaciju. Posebna je zanimljivost da su svi kostimi ručno rađeni, te da se cijela četa šminkera brine da oslikna lica artista što vjernije prikažu emocije i priču svake predstave.
(Jedna od devet akrobatskih točaka)
(Pozornica je zauzela gotovo cijeli parter Arene Zagreb)
Svjetska premijera "Saltimbanca" održana je u Montrealu 1992. sa 36 vrhunskih akrobata. Ime "Saltimbanco" dolazi od francuske riječi "saltimbanque" što znači akrobat ili ulični zabavljač. Predstava je do danas obišla 75 zemalja na 5 kontinenata, a pogledalo ju je 11 milijuna ljudi, To je najizvođenija i najdugovječnija predstava "Cirque du Soleila". Priča i tema su multikulturalizam i način na koji on oblikuje prirodu. Predstavlja svojevrsni spoj različitih kultura, rasa i vjeroispovjesti. Zanimljivo je da trupa još nikada nije nastupila u Africi, ali to će se promijeniti sljedeće godine kad sa "Saltimbancom" nastupaju u Južnoafričkoj Republici i na Antartici. Turneja "Saltimbanco" sa sobom donosi i 180 tona opreme i 80 tehničara koji se brinu o sigurnosti akrobata, ozvučenju i vizualnom dojmu.
Svi koji žele pogledati ovu atrakciju, dobro se zabaviti i nasmijati, to još uvijek mogu u narednim danima. Unutrašnjost Arene je znatno modificirana, a broj ulaznica je ograničen na 5000 po predstavi. Cijene ulaznica se kreću od 250 do 700 kuna za VIP lože. Svi, trkom u Arenu Zagreb!
(Ulaznica)
(snimke su lošije kvalitete jer su snimane mobitelom. unošenje kamera,fotoaparata ili bilo koje opreme za snimanje je bilo strogo zabranjeno)
(snimke su lošije kvalitete jer su snimane mobitelom. unošenje kamera,fotoaparata ili bilo koje opreme za snimanje je bilo strogo zabranjeno)
Objavljeno u 20:27 • Komentari (0) • Isprintaj • #
nedjelja, 07.11.2010.
Rah rah ah-ah-ah! Ro mah ro-mah-mah Gaga Ooh-la-la!
Spektakl? Performans? Koncert? Predstava?
Ne znam kako bi opisala prvi nastup kontroverzne Lady Gage u prepunoj Areni Zagreb. Ono u što sam potpuno sigurna je da je to velika dobro uigrana mašinerija. Krv, efekti, polugoli plesači i plesačice, auti na pozornici, dizalo - sve je to dio zemlje čudesa u kojoj smo se našli. Pa makar i samo na dva sata...
Histerija oko nastupa "princeze popa" kako je mnogi nazivaju, mogla se osjetiti na dan nastupa. Horde fanova već su u ranim podnevnim satima okupirale zagrabačku Arenu. "Mala čudovišta" kako Gaga zove svoje obožavatelje, svih uzrasta došla su prisustvovati jednom od najiščekivaniji pop koncerta posljednjih godina. Oni malo mlađi stigli su u pratnji roditelja, nekolicina je imala konzerve utaknute u kosu, roze perike, iscrtana lica, šarene naočale, raznolike modne dodatke kako bi se što bolje uklopili u bal čudovišta.
Koncert je započeo sa dvadesetak minuta zakašnjenja, a Lady Gaga ga je otvorila pjesmom "Dance in the dark".
Scenografija se mijenjala četiri puta, a gospođica Gaga nas je čak 12 puta oduševila različitim kreacijama. Prije svake pjesme održan je svojevrsni skeč, uz kratko obračanje publici, uglavnom riječima podrške gay zajednici i onima usmjerenim borbi protiv nasilja. Show, koncert ili predstava? Potpuno svejedno, jer se već na samom početku moglo uvidjeti da je zabava zagarantirana. Nizali su se hitovi “Beautiful, Dirty, Rich”, “Telephone”,“Poker Face” i “Paparazzi” te "Boys, Boys,Boys" - pjesma ovog puta pretvorena u svojevrsnu gay himnu. Gotovo neprimjetan gaf dogodio se kada je u jednom trenutku jedan od plesača izašao na pozornicu i predao Gagi slovensku zastavu. No ni to očito nije smelo publiku da pjeva iz petnih žila jer ovo je stvarno bio nastup za pamćenje kojim je opravdala očekivanja svojih obožavatelja.
Madame GaGa bacila je u trans i oduševila više od 19 tisuća fanova. Na "The Monster Ball" turneji predstavila je svoj novi album "The Fame Monster" koji je u krenuo u prodaju 18. studenog prošle godine, a nastavak je vrlo uspješnog prvijenca 'The Fame'. Turneja je započela u Stockholmu 7. svibnja i završiti će na proljeće sljedeće godine u Sjevernoj Americi. Do sada je na istoj zaradila preko 2 milijuna dolara, te još jednom svijetu pokazala da suvereno vlada pop scenom.
Objavljeno u 21:02 • Komentari (0) • Isprintaj • #
srijeda, 03.11.2010.
Idemo u kazalište - Labuđe jezero u HNK
(izvor: www.hnk.hr)
Svatko tko barem jednom u životu nije pogledao balet "Labuđe jezero" propustio je čaroliju pokreta, glazbe i romantike. Jučer smo se u to mogli uvjeriti na posljednjoj izvedbi HNK-ovog ansambla ove godine. Možda zvuči patetično, ali ovo je stvarno izvedba koja bi se svidjela čak i onima kojima balet nije među top deset umjetničkih prioreteta. Osim što je jedan od najizvođenijih baleta na svjetskoj razini, Labuđe jezero je najpopularnije djelo svjetskih baletnih repertoara.
Melodramatična priča temelji se na elementima njemačke narodne priče o princezi Odette, koju zli čarobnjak Rotbart otima i pretvara u labudicu. Jedino istinska ljubav može pobijediti magiju i labudici vratiti ljudsko obličje. Odette pronalazi spasitelja, u liku mladog i osamljenog Princa Siegfrieda, koji traga za vlastitim identitetom i ljubavi. Naravno, na kraju prava ljubav i poštenje pobjeđuju, iako se likovi kroz balet susreću s mnoštvom prepreka.
"Bijeli balet" slavnog ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog, imao je svoju praizvedbu 20. veljače 1877. godine u Boljšoj teatru,te je u sljedećih nekoliko godina bio prerađen u dvije verzije koje su doživjele više od četrdeset izvedbi što je izuzetak za ono doba. Sastoji se od četiri čina. Produkcija u moskovskom Akademskom glazbenom teatru 1953, godine, koja se temeljila na originalnoj partituri i redoslijedu plesnih brojeva kako ih je Čajkovski napisao, izazvala je senzaciju. Koreograf je bio Vladimir Pavlovič Burmeister, koji je u priči izveo značajne rezove, djelomično je vrativši na prvu verziju iz 1877. godine. Danas se balet izvodi u nekoliko interpretacija, nerijetko s elementima suvremenog plesa.
Labuđe jezero je prvi put postavljeno na zagrebačke daske davne 1921. godine dok je ova baletna predstava pod koreografskom palicom Dereka Deanea, u zagrebačkom HNK premijerno izvedena 1. lipnja 2007. godine. Scenografiju potpisuje jedna od najvećih talijanskih scenografkinja i kostimografkinja, Roberta Guidi di Bagno, kostimografkinja je Dženisa Pecotić, dok je asistentica koreografa Amanda Eyles. U glavnim ulogama nastupaju Edina Pličanić, Erina Takahashi, Nina Polakova i Milka Hribar-Bartolović (Odetta/ Odilija), Dmitrij Timofejev, Azamat Nabiullin i Anton Bogov (Princ) te Svebor Sečak (Rotbart). U stvaranju magičnog ugođaja ove baletne bajke u mnogome su pridonijeli raskošna scenografija i kostimi.
Sedamdesete godine se spominju kao zlatno doba zagrebačkog baleta nakon čega je uslijedio period stagnacije. No danas se stanje u našem baletu popravlja i polako diže iz pepela.
Zagrebačka je publika pokazala izniman interes, te se nadam da ćemo i iduće sezone moći uživati u čarima "najbijelijeg od svih bijelih" baleta.
"Labuđe jezerno nije samo balet s mnogo prelijepe glazbe i plesa, već je to balet koji priča priču. Priču koja je jasna i koju svi vole i razumiju..." riječi su režisera i koreografa Dereka Deanea.
Postu nisu pridodane vlastite fotografije iz razloga što je snimanje i fotografiranje u kazalištu zabranjeno.
Objavljeno u 22:05 • Komentari (0) • Isprintaj • #
nedjelja, 24.10.2010.
Zatvoren 8. Zagreb Film Festival
U nedjelju je filmom "Cirkus Columbia" zatvoreno još jedno izdanje Zagreb Film Festivala. Ove se godine festival iz SC-a preselio na nekoliko novih lokacija. Filmove smo od ranih jutarnjih sati pa sve do kasno navečer mogli gledati u kinu Europa, kinu Tuškanac, Dokukinu, Muzeju suvremene umjetnosti i Plesnom centru. Zagreb Film Festival jedan je od najposjećenijih festivala u Hrvatskoj, a sudeći po broju prodanih karata ove godine njegova popularnost raste iz godine u godinu.
Festival je u samo šest dana posjetilo 25.000 ljudi, te se promjena lokacije pokazala kao pun pogodak. Prikazano je 95 filmova među kojima je bilo 12 dugometražnih, 10 kratkih, te 15 dokumentarnih filmova. Svi su se filmovi natjecali za nagradu festivala - Zlatna kolica. Uz već standardne popratne programe kao što su Vip Bibijada, Velikih 5 i Moj prvi film, dobar odaziv publike imala su i dva nova programa – Strano, a naše i Film: Protest .
Žiri je ove godine odlučio nagradu dodijeliti filmu "Pljačkaš" Benjamina Heisenberga, mladog, ali nagrađivanog redatelja, 'zbog njegovog suptilnog psihološkog seciranja ekstremnog ljudskog ponašanja.' Posebno priznanje u dugometražnoj konkurenciji dodijeljeno je rumunjskom filmu "Medalja časti", redatelja Calina Petera Netzera. Zlatna kolica za najbolji kratki igrani film osvojila je "Rita" talijanskog režiserskog dvojca Antonia Piazza i Fabia Grassadonia.
U kategoriji dokumentarnog filma zlatna kolica je kući odvezla 19-godišnja Laura Halilović svojim ostvarenjem "Ja, moja ciganska obitelj i Woody Allen".
Svečana dodjela nagrada održana je u Kinu Europa, a 8. Zagreb Film Festival zatvoren je projekcijom filma Danisa Tanovića "Cirkus Columbia". Film je snimljen po romanu Ivice Đikića, te je na Zff-u premijerno prikazan hrvatskoj publici.
Iako je službeni dio festivala završio, u nedjelju se mogu pogledati odabrani filmovi sa ovogodišnje smotre u kinu Europa.
Film "Pljačkaš" - dobitnik Zlatnih kolica za najbolji dugometražni film
(ispred kina Europa)
Objavljeno u 01:25 • Komentari (0) • Isprintaj • #
petak, 15.10.2010.
Guns N' Roses @ Arena Zagreb
Do you know where you are? You're in a jungle baby. Wake up, time to die!
Ok, nećemo doslovno shvatiti uvodni pozdrav frontmana jedne od največih rock grupa svih vremena, ali publika je već prvim taktovima "Chinese democracy" bila u transu.
U petak 24.9 Guns N' Roses su u Areni Zagreb po prvi put nastupili u Lijepoj našoj. Neki će reći da su došli sa dvadesetak godina zakašnjenja, ali nakodnadili su tako dugo izbivanje skoro trosatnom svirkom. Bend je kasnio pola sata, što je više nego prihvatljivo s obzirom da je opće poznato da Axl Rose ne izlazi na pozornicu prije ponoći. Dvorana je bila popunjena skoro do zadnjeg mjesta, što je dokaz da su fanovi željni dobre porcije rock n' rolla. Gunsi su došli u novoj postavi na čelu sa Axl Roseom, čovjekom koji je zadnjih petnaest godina proveo u studiju snimajući zadnji album grupe "Chinese Democracy". Iako mu se na pozornici nisu pridružila velika imena poput Slasha i Duffa McKagana iz originalne postave Gunsa, koncert je besprijekorno odrađen, toliko da se smo se u nekim trenucima mogli zapitati:" Ma koji Slash?".
Vatrometom i prskalicama započeli su koncert pjesmom sa novog albuma, te nastavili redati stare hitove poput :"Welcome to the jungle", "Mr. Browntone,"You could be mine", "November rain" i mnoge druge. Axl je u svom prepoznatljivom stilu između pjesama mjenjao outfitee, svjetlucave sakoe, poderane traperice, crvenu maramu na glavi i pokazivao goli torzo. Svojim glasovnim sposobnostima cijelo je vrijeme dizao atmosferu u dvorani, pokazavši da i dalje ima "ono nešto" što ga čini jednim od najtalentiranijih rock glazenika u povijesti.
Nova postava je više nego impresivna. Gotovo svi članovi benda su školovani glazbenici koji sviraju nekoliko instrumenata. Posljednji dodatak bendu došao je u obliku gitarista Dj Ashbe, koji je preuzeo nekadašnju Slashovu ulogu. Nakon koncerta mnogi su se žalili što nisu čuli Axla kako pjeva kultnu pjesmu "Don't cry", ne znajući da tu pjesmu na live nastupima ne pjeva od 94' u spomen na prerano preminulog prijatelja i frontmena grupe "Blind Melon", Shannon Hoona, inače velikog Axlovog prijatelja i back vokala u spomenutoj pjesmi.
Ovaj, slobodno mogu reći, spektakl, završio je bisom na kojem su svirali "Paradise city", "Whole lotta Rosie", obradom AC/DC-a, Patience i Madagascar. Dečki su pokazali da su veliki profesionalci koji nas još uvijek mogu zapaliti svojim starim i novim hitovima.
Setlista:
1. Chinese Democracy
2. Welcome To The Jungle
3. It's So Easy
4. Mr. Brownstone
5. Sorry
6. Better
7. Richard Fortus guitar solo (James Bond theme)
8. Live And Let Die
9. This I Love
10. Rocket Queen
11. Dizzy Reed piano solo (Ziggy Stardust)
12. Street of Dreams
13. You Could Be Mine
14. DJ Ashba guitar solo (The Ballad of Death)
15. Sweet Child O'Mine
16. Instrumental jam (Another Brick in the Wall, part 2)
17. Axl Rose piano solo (Goodby Yellow Brick road/ Someone Saved My Life Tonight)
18. November Rain
19. Bumblefoot guitar solo (Pink Panther theme)
20. Don't Cry
21. I.R.S.
22. Knockin' On Heaven's Door
23. Nightrain
Bis:
24. Instrumental jam
25. Madagascar
26. Whole Lotta Rosie (AC/DC cover)
27. Bumblefoot and Richard acoustic jam
28. Patience
29. Instrumental jam
30. Paradise City
(karta)
Objavljeno u 22:12 • Komentari (0) • Isprintaj • #
